Piperi obilježavaju veliki jubilej – 76 godina od kada je održana konferencija Crnogorske narodne omladine koju je organizovao Budo Tomović, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije. Konferencija je održana ispred kuće Miloša i Zlatane Ljumovića na Miluškom dolu, u selu Brdo u Piperima. Predsjednik boraca i antifašista Pipera Milutin Milan Ljumović kaže da je Budo Tomović tada izabran za rukovodioca Crnogorske narodne omladine.
O njegovom životu, u susret godišnjici od formiranja Crnogorske narodne omladine, priča Ljumović.
– Starosjedioci Buda Tomovića živjeli su u Rijeci Piperskoj u Piperima, a prezivali su se Milikići, kao glasovita piperska porodica. Otac mu se zvao Marko, a majka Jovanka, od porodice Piletić, velikana piperskih ratnika. Oba Budova roditelja bili su intelektualci. Budo se rodio na Cetinju 1914. godine. Kao srednjoškolac Podgoričke gimnazije u 7. razredu postao je član SKOJ-a. Od toga prijema Budo više ne misli na svoju ličnu budućnost, već na budućnost svojih kolega, radničke klase i radnog naroda. Uspješno djeluje kao skojevski aktivista, a kasnije i kao partijski rukovodilac komunista. Studirao je 1934. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu, a za školsku 1934. i 1935. godinu dobio je državnu studiju ekonomskih nauka u Pragu. Kao student vješto se posvećivao ciljevima KP-a, a kolektivni život i rad sa ljudima bili su njegovi trajni ideali. Poslije pet godina studiranja u Pragu i Beogradu, u jesen 1938. godine, preuzeo je dužnost partijskog sekretara Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Crnu Goru, Boku, Sandžak i Kosovo i Metohiju. Član KPJ-a postao je 1935. godine. U NOB je stupio odmah 1941. godine, i bio je među crnogorskim komunistima koji su 8. jula 1941. godine, u Piperima u Ravnom lazu, donijeli odluku o Trinaestojulskom ustanku Crne Gore protiv fašističkih okupatora – naveo je Ljumović.
Ljumović navodi da je Budo za svoj životni put odabrao revolucionarnu borbu kako bi se uništilo kapitalističko društvo.
– Sa svim saradnicima Budo je ostvarivao najpravedniji put za časnu oružanu borbu, za ljepšu budućnost crnogorskog naroda. Bio je čovjek pun ljudskosti, solidarnosti i želje da pomogne drugarice i drugove, i sve ostale građane, kao sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJ-a i član Pokrajinskog komiteta KPJ Crne Gore. Svi mi treba da znamo kakav je bio život na ovom prostoru prije Drugog svjetskog rata, kakav je bio jad, nemaština i bijeda za naše građane. Jedino je KPJ CG bila zajedno sa omladinom, koja je vodila brigu o željama i potrebama naroda. Zato je partija imala neograničeno povjerenje naših narodnih masa i povela ih u NOB za nacionalno oslobođenje zemlje i naroda. U svemu tome Budo je aktivno učestvovao, duboko uvjeren da će doći do nove budućnosti omladine i naroda, što će stvoriti radikalne promjene u svim oblastima društvenog života i rada našeg naroda. Na početku oružane borbe, Budo je masovno podsticao i mlade i starije da uspješno ostvarimo konačnu pobjedu, jer je jedan od najznačajnijih organizatora prvoboraca 13-julskog ustanka. Okupljao je sve mlade i komuniste koji su voljeli slobodu i podstrekavao ih da se borbe protiv stranih i domaćih neprijatelja, boraveći većinom u Piperima – kazao je Ljumović.
Milutin Ljumović dodaje da su nakon početka Trinaestojulskog ustanka i ratnih operacija Talijani uhapsili i zatvorili svu Budovu porodicu.
– Organizovao je savjetovanje PK SKOJ-a na Radovču 3. avgusta 1941. godine i donijeta je odluka o formiranju Pokrajinske konferencije Narodne omladine Crne Gore, kao jedinstvene antifašističke organizacije, u borbi za slobodu protiv svih neprijatelja koji su zauzeli Crnu Goru. Konferencija je održana 30. novembra 1941. godine, u selu Brdo. Njom je rukovodio Budo Tomović, a prisustvovala su 64 delegata sa prostora Crne Gore. Na konferenciji je, svojim referatom, jasno postavio ratne zadatke omladini, kazao je dosta, ono što je značajno za omladinu Crne Gore je: „U ovim danima sudbonosnim za Crnu Goru, nikla je Crnogorska narodna omladina, kao čvrst oblik jedinstvenog omladinskog antifašističkog i patriotskog fronta Crne Gore, sa zadatkom da ujedini crnogorsku omladinu protiv okupatora i domaćih izdajnika, da mobiliše sve njene snage na frontu i u pozadini i stavi ih u službu oslobodilačkog rata koji danas vodi crnogorski narod”. Nakon završetka konferencije izabran je za predsjednika Crnogorske narodne omladine – naveo je Ljumović.
N.S.
Imali 15.000 članova
Milutin Ljumović navodi da je na konferenciji izabran Omladinski odbor od 12 članova, a da je Crnogorska omladina bila masovna organizacija koja je brojila oko 15.000 članova.
– Na kongresu je donijeta odluka o izdavanju lista „Omladinski pokret”, koji je od prvog izdanja postao list „velike vojske mladih crnogorskih patriota”. Budo je bio i učesnik na inicijativu PK KP CG i Glavnog štaba CG 8 . februara 1942. godine na Ostroškoj skupštini crnogorskih i bokeljskih rodoljuba, gdje je imao funkciju sekretara Skupštine. U drugoj polovini marta 1942. godine održao je poslednji partijski sastanak u Manastiru Morača sa članovima okružnog komiteta Kolašina. Neposredno nakon toga, 20. marta 1942. godine, na Crkvinama poginuo je sa svoja dva pratioca. Odlukom Vrhovnog štaba decembra 1943. godine formirana je Sedma omladinska udarna brigada koja je dobila ime Buda Tomovića. Nakon završetka Drugog svjetskog rata 1. juna 1945. godine Budo je proglašen narodnim herojem Jugoslavije. Budovi posmrtni ostaci 13. jula 1957. godine sa Crkvina su prenijeti i sahranjeni na Gorici u Podgorici, gdje su i ostali posmrtni ostaci narodnih heroja. Budova spomen-bista otkrivena je oktobra 1959. godine pred zgradom omladinskog doma Podgorice, koji je dobio njegovo ime – navodi Ljumović.
Spomen-ploča otkrivena 1948. godine
Prva spomen-ploča o Pokrajinskoj konferenciji u selu Brdo u Piperima otkrivena je 1948. godine, a 30. novembra 1961. godine pored stare spomen-ploče napravljena je nova koju je otvorio tadašnji predsjednik Crnogorske narodne omladine Vojo Srzentić.
– Oba spomenika su pored ceste koja ide prema Radovču, ali i tada na Miluški do, pred kućom Milutina, Miloša i Zorana Ljumovića, koja je oko 300 metara udaljena od ceste, najodgovorniji za otkrivanje novog spomenika napravili su zajedničku fotografiju. Tu su bili Dušan Ičević, Dobroslav Ćulafić, Veselin Đuranović, Ivo Vrbica, Bisa Vučinić, Iko Mirković, Milica Rajković, Radmila Đurović Pešić, Vojo Srzentić, Rade Brajović i Musa Mugoša. Tu su i Stanko Bulatović, Kosta Cakić, Krsto Grozdanić, Mirčeta Pešić i Vučić Čagorović – naveo je Ljumović.